Naše malo nesavršenstvo.

Dobrodošli na moj blog. Nadam se da ćete uživati u mojim citatima :).

25.07.2014.

Još jedna u nizu zora.

"Ne spavam,u meni su neke čudne varnice. Borim se svakodnevno sa stvarima za koje ponekad pomislim da nisu ovozemaljske,borim se za nešto što stvorim dok mi oluje čovječanstva pokušavaju strušiti.Ja sam vučica koja nema mira, prepuna inata u sebi i visoko uzdignute glave. Ja sam sve ono što nikome nisam potrebno u životu,jer ljudi život smatraju igrom,svaki svoj korak kojeg pratim i smješkam se,znajući koliko će i taj put moje tijelo i duša biti zadovoljni,kada zalijepim i tu igru za pod. Zabijali su mi noževe u leđa,bila sam obmanjena dobrotom i naivnošću, a sad? Pogledaj ovu ženu ispred koje drhtiš,gubiš se i tražiš vazduh. Ne,ne plašim ja tebe, samo vam šapćem s ogromnom brigom za vas.. a šta sad,kad sam izvadila sve i jedan nož iz leđa? Bojite se mojih djela i riječi,a bili ste veličanstveni dok ste pričali o meni. Ja sam Vučica,ona koja ne spava i koja ne dozvoljava sebi da više pada. Smijem se,samouvjereno i gledam ispod oka te dvorske lude,na koje neću čekati da padnu maske,ja ću ih skinuti s njihovih lica"

01.08.2013.

Njemu.

A fališ. Znaš , zaplačem kad "slučajno" nađem našu fotografiju i bole me nekako uspomene , do te mjere da te radije zovim i želim da ti kažem .. nikad ti neću oprostiti što si otišao s njom. Ne želim da pišem mnogo riječi , ne želim ništa ionako nikada nećeš pročitati.. ali prokleto boli. Kad se jednom vratiš...

30.05.2013.

Prošlo je, kažu.

Prošlo je vremena , i previše možda. Vrijeme , to prokleto vrijeme koje ne staje... E odkad mi se nisi javio, ni ja tebi, koliko je svega stalo među nama, klela bih se u sve sveto da to nikad ne bi uspjeli. Slagala bih kad bi rekla da ne mislim više na tebe, ma mislim... U noćima kad možda slučajno vidim negdje tvoju fotografiju, onu tvoju pjesmu i ono tvoje lice. Skrivam se od svih ulica, ne , ne želim da te sretnem, ne mogu. Ja se valjda duže mirim s činjenicama, i teže prihvaćam sudbinu... Smijem se, sretna sam, osmijeh mi je uvijek tu , toliko da niko ne vidi zapravo koliko boli i izlazak i zalazak sunca bez tebe, i ova mjesečina i čitavo nebo... Sazvježđe. Pričaju mi da si sretan, da vas viđaju zajedno , uvijek.. Drago mi je, doista jeste. Smij se mili moj , zaslužio si. Ja ovako, kad mi previše fališ i kad ne mogu da opet šutim , sama , napišem par riječi , sebi za dušu i za dušu onih koji su izgubili baš poput mene, najdraži kamenćić i nikad ga više nisu pronašli. Sve što bih ti rekla , kažem ovdje... lakše mi bude brate , isplačem, opsujem i onda preživim... A u ovim momentima, rekla bih da neću to moć. Štaš , ušutim na čas i zažmurim. Prolaze one slike, one naše, samo naše i koliko god se ona trudila , neće biti ni mrvicu blizu kao naše.. To joj neću dati, a tebi oprostit neću ako joj ti do dozvoliš da uzme. Ne tražim ja od tebe ništa više, odavno sam prestala... Sad brojim dane, smijem se, plačem , al ni to nije više isto. Proći će , znam da hoće... Morat' će. I kad te zagrlim i nasmijem se, kad sa zadovoljstvom zažmurim možda znajući da bi to bilo mi zadnje, ne bih žalila. Vidiš, zagrlila sam te , ono najjače i najsigurnije.. Vidiš li? Osjetiš li? Osjetiš li da se nikad neću prestat brinuti o tebi , nikad te ja neću ostaviti. Vrati se, kad god poželiš... samo se vrati. I u noćima kad se ne vidi put , kad je nevrijeme.. Kunem ti se , doći ću do tebe, i nikad više te neću pustiti. P.

06.05.2013.

Njemu zadnji put.

Ne, ovog puta vam neću pisati neki citat... Ovdje sam da posljednji put mom jedinom napišem par riječi koje neće pročitati. Izgubila sam se u svemiru. Ne vidim i ne čujem više ništa , ne znam ni jesam li živa. Kakvo je ovo stanje? Stanje čega? Bijede? Jeste. Nemam vaduha , ne znam ni kako dišem u ovoj monotoniji... Plačem i plačem i zovem te ali me ne čuješ.. Ni ovaj ni prošli put. A što? Što više ne vidim tu najdražu facu već okrenuta leđa i korake što ovog puta ne idu metar dalje , već mnogo više.. Čovjek sam , obični jebeni čovjek , prokleti čovjek ! Znaš li baš ti, koliko sam sebična ? Sebična sam , jer opet te tražim da mi bude bolje i krivim te jer te nema , i osjećam mržnju i strah... GDJE SI? Kako si mogao ? KAKO SMIJEŠ? Jesam , kriva sam za svaki osmijeh , kriva sam što smo pokušali, kriva sam što sam te voljela , kriva sam što nisam mogla biti savršena , samo tebi , a trudila sam se... još da znaš kako. Jesil sretan sad? Jel tvoja duša mirna , i jel možeš prestati misliti na to kako sam te izdala ? Ne, nisam te izdala , to nikada neću potvrditi , ne razumiješ nisi ni htio.. Srami se , pokupio si moju naviku da odma reaguješ a ne razgovaraš... Rekli su da se najljepše ljubavi gase , da su ljudi odvojeni da zapravo vide koliko fale jedno drugom... Ja sam odvojena od tebe jedini , da se naučim. Da naučim da nisi tu , da nećeš biti tu , da zaboravim voljeti. Uništit ću sebe , sve oko sebe... Otići ću od svega , bez kofera i nadom , baš kao kad čovjek bježi od sudbine, tako ovog puta ja bježim od svega.. Umorila sam se Peđa, trčala sam , nisam više mogla.. Kad se jednom vratiš u naše vrijeme , ne zaboravi moj osmijeh. Ne zaboravi da si ti bio krivac za njeg. Ti i ja smo nešto što srce nosi , teško ali sa smijehom.. Zar je mržnja kod nas pobjedila ljubav? Zar nismo mogli biti sretni ... Nismo. Nisu nam dali. Sjeti se , uvijek ću ti pokloniti osmijeh.. suze ćzu čuvati za sebe. Volim te jedini. 2.3 <3.

15.04.2013.

.

"Očekivati da budeš sretan a ne pustiti loše stvari da ostanu u prošlosti, isto je kao da držiš ruku u vatri i nadaš se da se nećeš opeći."

15.04.2013.

Zauvijek.

"Kad nekog pustiš u život, da bude vladar tvoje zore, tvoje tame, da bude vlasnik tvoje duše, vođa tvog razuma. Tad je prekasno, u tom trenutku sebi zapišeš posljednje retke svoje sudbine. Zapišeš si nešto o čemu nikada nisi sanjao; da ćeš nečiji biti zauvijek. "

03.04.2013.

Help :).

http://www.facebook.com/pages/Najljep%C5%A1i-citati/144099659098253 Molim vas, pridružite mi se i ovdje . Stranica je nova, pomozite da skupim mnogo članova :).

22.03.2013.

Vrijeme.

Prošlo je već dva mjeseca i kusur... Ah, što je bilo lijepo. Moja sreća, moja čežnja i moj nemir , sve definisano u jedno "njega". Bilo je divno , doista , bilo je savršeno , al' više nije. Imao je on ljubavi, itekako , al' ne samo za mene. Uzimale , krale , tražile su , sve su imale. Ne znam gdje je , ne želim da znam... po prvi put. Fali mi brate , ne zna niko koliko , al' ovo više nije stvar ni inata ni ponosa , ovo je više umor. Ne mogu se dignut' i sve ponovo , više ne mogu a željela sam , još kako... Bilo je protiv nas , nešto u njemu , staro a opet svaki dan svježe, neki osjećaj koji nije nestao... Moja priča se završila , naša . Ne kajem se ni za jedan tren, svađu , sve mi je bilo savršeno kad je bio tu. Kad je bio tu... :)

08.02.2013.

Njemu.

I sve dok je on tu , sigurna sam. Ne koračam spustivši glavu i bježeći od sreće. Ona je sa mnom, sa nama. On je moja sreća , najzanimljivija i najljepša koja se teško dobija a lako odlazi... I zato čuvam je , čuvam trenutak svaki da se mogu sjećati i smijati i plakati kad ga poželim... I ljepše mi je šutiti sa njim, ne progovorivši ni riječ nego pričati sa milion njih. I draže mi je biti sa njim nego bilo gdje , samo je on tu. I sve on zna , zna koliko nerado sjedim minut da ga ne zagrlim, poljubim , kako sam uporna i kako uživam... Dan je , još jedan razlog da mogu se zahvaliti životu , ponajviše njemu. Znaš mili , http://www.youtube.com/watch?v=ybz86X64pZM ... Hvala ti <3.

02.02.2013.

.

Ko zna koliko moramo proći slijepih ulica , koliko moramo biti slabi da bi na kraju postali jak. Ko zna koliko smo sve drugo , a koliko ništa čovjek.


Stariji postovi

Naše malo nesavršenstvo.
<< 07/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3884

Powered by Blogger.ba